DEZINFICIJENSI su hemijske supstance koje se koriste za uništavanje virusa i mikroba - kao što su raznilike bakterije i gljivice. Idealna dezinfekcija bi bila kompletna sterilizacija, ali takva da nema štetnoga dejstva na druge žive oraganizme, da nije skupa i da nije korozivna. Nažalost idealna dezinfekcija nepostoji.

Teoretski IDEALNI DEZINFICIJENS bi trebalo da ima sledeća svojstva :

BAKTERICIDNOST I VIRUCIDNOST, BRZO INICIJALNO DEJSTVO, DEGRADIBILNOST, NETOKSIČNE REZIDUE, SELEKTIVNU TOKSIČNOST, OTPORNOST NA SPOLJNE ČINIOCE, DA NEOŠTEĆUJE PODLOGU, DA JE BEZ NEUGODNOGA MIRISA, EKLOŠKI PRIHVATLJIV, JEFTIN, DA SE PROIZVODI U ZEMLJI.

Mnogi dezinficijensi samo delimično uništavaju patogene mikroorganizme. Razlog tome je sve veća otpornost prenosivih agenata koji se žele uništiti. Naj otporniji među patogenim mikroorganizmima su BAKTERIJSKE SPORE ( endospore - spore koje se stvaraju unutar organizma ) ali takođe su i mnogi virusi i bakterije otporni na dejstvo nekih dezinficijenasa.

Svi dezinficijensi su, po svojoj prirodi, POTENCIJALNO ŠTETNI ( čak i toksični ) za ljude i životinje. Oni se moraju upotrebljavati sa posebdnom pažnjom uz strogo pridržavanje datih uputstava za njihovu upotrebu. Otuda je i ZAKONSKA OBAVEZA PROIZVOĐAČA DEZINFICIJENSA u našoj zemlji da se na deklaraciji svakog pojedinačnog pakovanja stredstva za dezinfekciju, pored ostalih obaveznih informacija o proizvođaču, nalazi i uputstvo za upotrebu dezinficijensa, tačan naziv dezinfikacione supstance i njene količine u datom sredstvu, kao i napomena o eventualnom štetnom dejstvu tog sredstva.

Izbor dezinficijensa zavisi od trenutne situacione potrebe. Neki dezinficijensi imaju veoma čirok spektar dejstva ( uništavaju skoro sve mikroorganizme ), neki uz dezinfikaciono dejstvo oslobađaju toksične mirise ili pak imaju korozivno dejstvo. Otuda treba voditi računa o izboru dezinficijensa koji će zadovoljiti potrebu za što boljim dezinfekcionim dejstvom a u isto vreme neće biti štetan po čoveka i okolinu, niti proizvoditi ne željene efekte.

Kao dezinfekciona sredstva služe :

1. KISELINE

2. BAZE
3. OKSIDACIONA SREDSTVA

- Hidrogen peroksid ( vodonik peroksid ) H2O2 koristi se u bolnicama za dezinfekciju tvrdih površina.
- kalijum permanganat

4. HALOGENI ELEMENTI :

- Hlor se pojavljuje u gasovitom stanju i koristi se najčešće za dezinfekciju bazena a u manjim količinama dodaje se pijaćoj vodi radi smanjenja štetnih mikroorganizama u vodi,
- Hlorni kreč i hlorno mleko,
- Hlorid dioksid
- Hipohloridi : Natrijum hipohlorid nejčešće se koristi za proizvodnju varikine
- Jod

5. ALFATIČNA ORGANSKA JEDINJENJA :

- Aparati za dezinfekciju vazduha aerosolima,
- Alkoholi nejčešće etil, metil i izopropil alkohol. Koriste se u dezinfekciji medicinskih površina za smeštaj pacijenata i dezinfekciju   kože i ruku. Brzo isparavaju i ubrzavaju dezinfekciju u kombinacijama sa drugim dezinficijensima.
- aldehidi kao što su glutaraldehid i formaldehid ( 3% vodeni rastvor dezinficijens a 1% sapunski rastvor antiseptik ).

6. AROMATIČNA ORGANSKA JEDINJANJA

- Fenoli su najčešći sastojak "kućnih sredstava za dezinfekciju".

7. SOLI TEŠKIH METALA

*jedinjenja zive - danas se ne koriste zbog svoje toksičnosti,
*bakar sulfat - ranije korišćen protiv gljivica, suge, stidnih vasi,
*cink oksid - antiseptik, adstrigens, adsorbens u dermatologiji,
*aluminijum acetat rastvor - oblog kao antiinflamatorno, adstrigentno i antisepticko sredstvo,
*srebro nitrat - 1% rastvor kao antiseptik - kap za oci - FM

8. DETERDŽENTI - KVATERNE AMONIJUMOVE SOLI ( jedinjenja ) biocidi, deluju na alge i određene vrste virusa. Smanjuju površinski napon i narušavaju integritet bakterijske membrane.

*Benzalkonijum Hlorid koristi se kao dezinficijens i kao antiseptik. Upotrebljava se za dezinfekciju ruku i lica, tvrdih površina, ulazi u sastva raznih proizvoda za čišćenje. Deluje protiv G+ bakterija, pojedinih virusa( HIV, hepatitis B ), gljiva .U zavisnosti od koncentracije ima i baktericidni i bakteriostatički efekat. Sa povećanjam temperature povećava mu se i dejstvo.